Da in se smrklo. Da su in rolete pale na oči.

Pa da je jedan odma uveče tija odustat, bacit sve niz rijeku, kako već ide u onoj pismi. Al da su ga drugi stisli, potegli za majicu mornarsku i rekli – nemoj, nemoj. Jemat ćeš kad izgubit u drugomen krugu.

Susida Mara kaže da je kapetan na radijo Splitu izjavija kako su za poraz kriva stanačka mašinerija koju on nima i mediji kojima je drastično skresa pineze. Okolo miljun kuna. Da on nije takva preženca koja će na taki način činit kampanju pa da mu vičedu Bravo kapetane.

- A biče je zaboravija spomenit kako je kupija radijo Kaštila godinu dan prin izbori. Ili nije tija na konkurentskom mediju. A taj mu radijo biče služi za poboljšat glazbeni ukus Kaštelanima. –kaže moja pametna susida. Mogla bi se i zakunit da nije za izbore, samo kad bi tila. A neće. Da nevoli lagat. Jer da se onda mora poč ispovidit u don Vuce.

Kaštila su tužna danas, u crno zavijena. Nima ništa od ukopane pruge, nima ništa od malih skula, nima ništa od rola ni mukte vrtiča, nima ništa, nima ništa. Kapetan je jednon nogon već izvan bile zgrade, a danas kaže da nan nije ta pusta obečanja ni obeća vengo da je samo reka kako je tija reč ča nama triba.

Znan ja kapetane ča meni triba. Ali ti mi tu nemoreš pomoć.

Adios!

Vjerujemo kako će epidemija znatno napredovati nakon predstojećih lokalnih izbora te da će, bez veće intervencije Brisela, aždaju biti gotovo nemoguće obuzdati. Stoga su se u izbornu kampanju upustili svi do sad viđeni promotori, gore spomenutog cijepiva, sa iznimkama novih lica koja mnogo obećavaju. Istina, nije lako novim političarima jer nemaju što obećati. Teško da se može pronaći neka nova laž ili glupost koja već nije bila obećana. Ipak vjerujemo u naše nove političke snage i u njihovu dosjetljivost. Vjerojatno ima bar nešto što do sada nije obećano.

I na našem kaštelanskom području dešavaju se vidljive političke promjene. Demokratske, naravno. Stranke predlažu svoje kandidate i predstavnike u gradskoj vlasti. Baš lipo. Pravi raskoš političkog akvarela. Oni koji nisu dobili kartu za političko djelovanje u Zagrebu pažljivo osluškuju titraje našeg domaćeg pulsa. Htjeli ili ne, iščekuju dolazak spasitelja i mesije koji će svojim umjerenim, sporim staračkim glasom blagosloviti sve birače, a naročito članove svoga „kruga“ .

Krug je, dakako, podružnica „Saveza za moralnu i etičku Hrvatsku“ na čelu sa gospodinom don. Ivanom Grubišićem.
Prije nekoliko dana dogodilo se očekivano formiranje političke opcije novog spasitelja. Osnovan je „Kaštelanski KRUG“. Don. Ivan Grubišić „položio je svoju blaženu ruku na glave svojih članova i blagoslovio njihov budući politički rad“. Članovi su pri tom duboko molili svog spasitelja i tiho izgovarali molitve.
„ U ime oca i sina i moga novčanika, oslobodi me don. Ivane od svih mojih grijeha iz prošlosti. Oslobodi me od grijeha moga dosadašnjeg političkog rada u kojem sam služio i za druge dizao ruke.
Oslobodi me don. Ivane i od grijeha počinjenih u pretvorbi i privatizaciji, od vjernog članstva u CK saveza komunista , od članstva u nadzornim odborima u kojima sam nizašto primao visoke naknade.
Odriješi mi grijehe, don Ivane, glede moga lažnog svjedočenja i zatvaranja očiju pred grijesima i nepravdom koja je rađena mojim susjedima i prijateljima. Nisam kriv: oni su bili u drugim strankama.“

Je, šta je, je. Kad se čovik tako lipo i skrušeno pokaje, nema onoga tko mu ne bi oprostija. Tako se u kaštelanskom „krugu“ Saveza za moralnu i etičku Hrvatsku okupilo obraćeno društvo bivših političkih gubitnika pod nazivom MAKAKO. Oni koji ne znaju što to znači neka odgovor potraže kod starijeg kaštelanskog pučanstva. Naravno, ima tu i onih neiskusnih tj. onih koji svoj politički rad, na moralan i pošten način, žele započeti upravo u društvu don. Ivana Grubišića. Takvima skidam kapu.
Ipak mnogi su dočekali don Ivana Grubišića kao Mesiju kako bi se i sami skrili iza njegovog visokog političkog rejtinga. Vjeruju kako se taj politički rejting automatizmom prenosi na članove „kaštelanske podružnice Saveza. Da li je to tako, odlučit će građani svojim glasovima!
Osobno sam nazočio na nekoliko pripremnih sastanaka koji su prethodili stvaranju „kaštelanskog kruga“. U kuolarima se pričalo čak i to da sam kandidat za gradonačelnika grada Kaštela i to sa liste don. Ivana Grubišića. Saznao sam to iz natpisa našeg najozbiljnijeg dnevnog lista „Slobodne Dalmacije“. Vjerojatno je, novinar Slobodne, do tog zaključka došao zbog moje neznatne pomoći pri organizaciji tribine za Savez. Papir sve trpi pa tako i to. Čak nisam ni član „Saveza“. Obično sam piskaralo kolumni koje nitko ne čita.

Nisam član, a želio sam biti.

Pokušao sam pronaći svoju političku opciju. Na sastancima tj. tribinama postavio sam nekoliko pitanja:
- u kakvom obliku političkog života „Savez“ želi učestvovati u Kaštelima?
-Koliku odgovornost „Savez“ želi prihvatiti shodno svom političkom radu u našem gradu?
- Koji je konkretan program „Saveza“ oko kojeg se okupljaju članovi?
-Jesmo li samo skup demagoga i faktora koji nude percepciju moralnosti, etičnosti i poštenja ili je to samo trenutna deklaracija na OIBU dotičnog svetog vođe.
Na sva ova pitanja dobio sam totalno neodređen odgovor. „Vidjet ćemo kad osnujemo Krug“
Odlučio sam: nije to moja politička opcija.

Svjedoci smo kandidature don. Ivana Grubišića za funkciju župana Splitsko-dalmatinske županije. Bio sam na njegovoj tribini koju je don držao u tvrđavi gripe, prošle godine. Na toj tribini don je govorio o njegovom zalaganju da se županije ukinu i da se racionalizira državna uprava. Sada želi biti župan županije koju je želio ukinuti.
Na istoj tribini čuo sam od don Ivana da se njegov savez zalaže za moralnost te da u Savezu nema mjesta nepotizmu. Koliko je poznato don je zaposlio svoju blisku rodbinu,kao tajnicu kluba „Saveza“ u Saboru RH.
Sjećam se i njegove izjave kako on ima svoju mirovinu i da namjerava živiti od nje. Navodno bi se odrekao svoje saborske plaće. Javnosti je poznato da don uzima plaću ali da samo dio daje u humanitarne svrhe. Dakle, „u ime oca i sina i moga novčanika“.

Šta je sa hipnotiziranim narodom? Ništa, moglo bi se reći. Pa nisu se još svi probudili ni iz hipnotičkog sna koji im je priredio gospodin Kerum. Tek kad se probude iz ove duboke hipnoze don Ivana Grubišiće, shvatit će pravo stanje stvari. Shvatit će jednu veliku istinu. Tada će razumjeti kako je potonuli političar gospodin Kerum bio „zlatno sunce“ u odnosu na umirovljenog svećenika.

Svi znamo da su visoki političari iz umiljatih janjaca mutirali u vukove. U političkoj areni hodaju vukovi i samo ponekad izražavaju svoju agresiju prema drugim članovima čopora. Ući u takvu političku arenu u odori jagnjeta totalno je samoubojstvo. Vjerujem da to don Grubišić zna. Ako on to zna onda zasigurno nije odgovorna osoba za mjesto župana. Biti na mjestu župana jedne županije treba debela koža i jaki vučji zubi. Naročito ako župan ne dolazi iz stranačkih klupa. Ako don nije svjestan ove činjenice tada je još gora situacija. On mora znati da od molitve krunice neće napredovati županija. Mora biti svjestan da od njegovih demagoških izjava koje daje kao oporbeni saborski zastupnik, nema pomaka naprijed. Nije isto biti na mjestu oporbe ili na mjestu pozicije.
Upitajmo se: što don Ivan zna o gospodarstvu. Što zna o visokoj politici i stranim ulaganjima. Što don Ivan zna o socijali kad je cijelog života bio na jaslama crkve. Ima li don Ivan spoznaje i iskustvo u vođenju obiteljskog domaćinstva, o odgoju djece i svim problemima oko odgoja. Zna li što je to kad djetetu nemožeš platiti autobusnu pokaznu kartu. Ako ne zna kako će reagirati ako dođe u situaciju rješavati takve probleme. Netko će reći kako to nije znao ni prethodni župan. Ja se pitam: čemu onda promjene i izbori?

Kad narod zatraži kruha, don Ivane, odakle ćete ga ponuditi. Istina, vi ste čovjek bliži Bogu. Možda vas nagradi za vaše dobre namjere pa nam kruh padne kao dar s neba.
Hrvatski narod još je jednom sam sebe doveo u duboku vodu. Mučen i namučen od dosadašnje jalove politike, poseže za neprovjerenim i nepoznatim rješenjima koja mu se nude kao eliksir vječite mladosti. Stoga će se za par godina po ulicama Splita glasno govoriti „ Kerum je bio odličan, kakvi su ovi sada“.
U cijeloj ovoj priči i pričama do sada postoji jedan presjek kroz koji se vječito isprepleću sve moje kolumne. Oni koji su pažljivije čitali dosadašnje tekstove mogli su prepoznati moj negativan stav o ulasku Hrvatske u jalovu Europsku Uniju. Svi problemi o kojima i u kojima živimo imaju korijene upravo u hrvatskom bezglavom pohodu prema tom političkom i nacionalnom ponoru.

Višestranački politički sustav samo je jedna od institucija Demokracije koja ne postoji. Morate se složiti samnom da su gotovo sve države u koje je Amerika silom dovela demokraciju, postale politički nestabilne i svakim danom sve siromašnije. Demokracija je samo percepcija o nekom boljem i poštenijem načinu života. Ona u stvarnosti ne postoji i to znaju oni koji nas svakoga dana, sistemom neoliberalnog kapitalizma , sustavno pljačkaju i pokoravaju.

Živjeli smo u „REŽIMU“. Živjeli smo u „MRAKU“. Nismo birali svake četri godine župane i gradonačelnike. Netko ih je drugi birao za nas. Svi su imali krov nad glavom i radno mjesto.
Imali smo svi socijalno osiguranje, imali smo svi besplatno školstvo. Neki sretniji dobivali su i stanove za koje su odvajali tijekom radnog staža. Imali smo sigurnost na ulicama i u domovima. Imali smo odgojenu i dobro educiranu djecu u školama.

Imamo li danas sve to? Jesmo li sve prethodno kompenzirali pravom da svake četri godine izađemo na birališta i da glasujemo? Točno je da izlazimo na birališta ali ne da bi birali već samo da bi glasovali. Naravno, za one koji su tu postavljeni da budu odabrani.

Sjetimo se nekadašnjih datuma za isplate plaća. Gotovo 4 500 radnika Jugovinila je plaću primalo 25-og u mjesecu. Više od 11 000 radnika Jugoplastike plaću je primalo 1.-og u mjesecu kao i 3 500 radnika Škvera. Itd. Itd. Danas samo oni sretni imaju pravo raditi i imaju radna mjesta. Više od polovine pučanstva je ispod minimuma tj. na granici siromaštva. Kriminal i kaznena djela razbojništva su u nevjerojatnom porastu u odnosu na razdoblje „MRAKA“.
U Domovinskom ratu, četnici su porušili na stotine ili tisuće kuća i domova. Sada nam to radi vlastita Vlada koju smo „Mi izabrali“. Kažu da planiraju porušiti na tisuće bespravno izgrađenih objekata. Četnici su bili „Mila majka“ u odnosu na ove u Vladi!

Gospodo u Vladi: i za te bespravno izrađene objekte prolijevala se hrvatska krv. Da li je Vlada svjesna da su kao posljedica domovinskog rata raselili mnogi ljudi iz Hrvatske i BiH? Neki su se skućili na „nelegalan način“ jer nisu imali sredstva poplaćati svu jalovu administraciju. Neki nisu imali novca za podplatiti nadležnu politiku. Osim toga postavlja li Vlada pitanje tko je taj tko je osim graditelja sudjelovao u toj nelegalnoj radnji. Što su radili nadležni iz lokalne uprave i što su poduzimali da se bespravno ne gradi. Ipak, cijelo to vrijeme primali su plaću.

Žalosno je to da ako investitor plati onda objekt može ostati tamo gdje je izgrađen. Kako platiti kad mnogi nemaju posla? Kako platiti kad žive u nesređenim i neožbukanim sobama?
Ima načina: Odete u banku, založite tu nelegalnu građevinu, podignete kredit, platite državi dažbine, i objekt je legaliziran. Tada vam banka podiže kamate koje jedva uspjevate otplaćivati dok glavnica stalno stoji. Ostajete bez posla i banka vam oduzima kuću koju ste upravo za banke i legalizirali.
U domovinskom ratu ginuli su sinovi i kćeri hrvatskog naroda boreći se protiv okupatora i svih simbola četničkog pohoda na Hrvatsku. Sada nam ova naša Vlada „koju smo mi izabrali“ ponovo vraća simbole stradanja i stavlja sol na ranu. Čini to u gradu koji je najviše stradao i koji još uvijek nije zaliječio svoje rane. Mora li se to činiti sada ?

U današnje vrijeme Interneta i IT tehnologije, zločin je i kazneno djelo biti neinformiran. Neinformiran čovjek podložan je manipulacijama i nemože imati svoj čvrst stav. Moj slogan za sva vremena je. Ne zaslužuje svoju državu narod koji sebi traži gospodara! Bez suverene države nema slobode njenih građana. Bez suverene i neovisne države nema nacionalnog identiteta, a bez nacionalnog identiteta nestat će hrvatski narod sa ovih prostora. Biti ćemo svjedoci kako će već i naša djeca isticati samo svoj europski identitet i zanemarivati pripadnost svom hrvatskom narodu. Sve ovo radi se smišljeno jer bez nacionalnih država Europa će biti porobljena bez i jednog dana ratovanja.

Jučer su protiv nas ratovali četnici, danas protiv nas i četnika ratuju banke.
Sve do tada dok na televiziji budemo gledali kako se drugi narodi bore za svoju suverenost i slobodu biti ćemo podčinjeni robovi u svojoj vlastitoj zemlji služeći šačici bolesnih umova.
Piše: Vladimir Škopljanac

Na nedavnoj političkoj tribini koju je u dvorcu Vituri u Kaštel Lukšiću, organizirao kaštelanski HDZ gostovao je , između ostalih, i dr. Tuđman. On je u opisu političkog rada i djelovanja svog pokojnog oca, u nekoliko navrata, izdvojio stavove svog oca Franje vezane za pripajanje Hrvatske EU. Moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen tezama vezanim za tu temu. Pokojni, prvi, hrvatski predsjednik zagovarao je europsku uniju kao zajednicu neovisnih i suverenih država. On je takvu Hrvatsku vidio u današnjoj ekonomsko političkoj tamnici zvanoj EU. Na istoj tribini bio je i gospodin Tomac, pisac, pjesnik i osviješteni političar tj. obraćeni komunista. (važno je biti u politici, nije važno u kojoj stranci). Za živo čudo Tomac i dalje vidi Hrvatsku u EU i to uniji onakvoj kakva je sada. On ne dvoji da je Hrvatskoj mjesto pod kapom Brisela i da moramo pripadati europskoj uniji koja je baš ovakva kakva je. Moje najveće čuđenje izazvali su posjetitelji koji su nazočili tribini. Kad sam pomislio kako Tuđman, napokon okreće kormilo službene HDZove politike u smijeru neovisne i suverene države kojom upravljaju hrvati i u smjeru samostalnosti kako političke tako i monetarno-ekonomske, odnekud je izronio Tomac reklamirajući svoju novu knjigu. Kažem izronio jer očito da je bio uronjen pod površinu i da nije uspio čuti što je Tuđman govorio.

Nevjerojatno sam se začudio kontradiktornosti gostiju tribine (Tuđman / Tomac) ali šok je zapravo došao od nazočnih. Oni neuvjetno plješću jednom i drugom govorniku. Dakle, po staroj narodnoj: nije važno što je rečeno, već tko je to rekao! Važno je da nazočni plješću, a nije važno čemu plješću. Bilo je veoma važno pljeskati i na licima imati osmjeh naročito dok bi objektivi lokalne TV postaje ili novinarskih fotića bljeskali u prostoru.
Na trenutak sam, dok je govorio Tuđman, poželio zatražiti HDZovsku „knjižicu“ i postati član. Nekoliko trenutaka poslije spremno bi ju vratio natrag.

Da se vratim na članak iz Jutarnjeg lista. Nova bi firma pod nazivom Novi HDZ (možda u nazivu bude i „moderni“) upošljavala iste bivše direktore, menadžment i radnike. Sve bi ostalo isto osim naziva firme. Ovdje ništa nije novo. Ovo je stara hrvatska praksa. Kad jedna firma ode u stečaj, prije proglašenja bankrota, vlasnik otvori novu firmu i nastavlja raditi na stari način. Moguće su i kozmetičke promjene.

Sve bi ovo razumio da se već sada registrira nova stranka pa makar se i zvala Novi HDZ te da ju formiraju potpuno novi ljudi. Ovako, novi će d.o.o. formirati ljudi starih navika i to onih koji vjeruju u amnestiju svih svojih prijašnjih djelovanja. Ta nova stranka biti će sve ono što je trebao biti ili to bio Tuđmanov HDZ. To što smo svi skupa izgubili 22 godine, to što je država nazadovala za još 30 godina i to što se vode na stotine sudskih tužbi i procesa u DORHu protiv političara nije bitno niti važno. Nova će stranka izmoliti tri očenaša i dvije zdrave Marije pred kipom svog prvog predsjednika. Biti će oprana od grijeha i zala koji su se, eto, slučajno dogodili. „Franjo moj, svi griješimo, šta se može!“

Paradoks cijeloj ovoj situaciji je to što, iako čudno, ovaj je scenarij veoma moguć. On se oslanja na sadašnje političke griješnike i na one lakovjerne zaljubljenike u lik i djelo pokojnog Franje Tuđmana.
Iz članka Jutarnjeg lista mogao sam naslutiti kako će novi reformirani HDZ stvarno nastojati rehabilitirati ideju pokojnog predsjednika. Dakle, suverena, neovisna, samostalna, monetarno neovisna, vojno neovisna i samostalna, najdraža i jedina nam država majka. Vjerujem da će to biti platforma za novo ujedinjenje poštenih i onih drugih.
Ono što sad osjećam negdje u sebi, definitivno je to kako bi novi i reformirani HDZ mogao biti i moja stranka. Kažem mogao bi to biti novi HDZ ali ni u jednom slučaju moje političke vođe i uzori ne bi mogli biti ljudi iz bivše HDZove politike. Ja nikada nisam upoznao ljude koji su se promijenili u svojim šezdesetim ili sedamdesetim godinama. Svjetonazor i političko mišljenje ne mjenja se lako i u tim godinama. Možda je to samo Tomcu uspjelo koji kao i barba Luka, cijeli svoj život provodi u političkoj stolici, bez obzira koje je stolica boje. Da, zaboravio sam: moguće je obraćenje!
Iz, ne tako davne hrvatske prošlosti imali smo mogućnost naučiti nešto iz činjenica. Bivša je država Yuga imala sve svoje državne aparate. Između ostalih imala je i obavještajne i kontraobavještajne službe umrežene sa sličnim međunarodnim službama. Od trenutka kada je dogovoren rat na području bivše Yuge (dali još uvijek neto sumlja u to da je bio dogovoren?), tada je srpske članove UDBE i drugih organa državne bezbednosti preuzeo ruski KGB te su oni nastavili svoju djelatnost kao KOS. Neki od kosovaca su ostali u službi unutar hrvatskog političkog tijela , dok je Hrvatske „domoljube“ preuzela njemačka obavještajna zajednica i svi su redom obukli košulje HDZa. Svi bivši komunisti koji su politički djelovali kroz kojekakve komunističke agencije preko noći su postali istaknuti HDZ vođe. Naravno da su neki bivši udbaši ubačeni i u druge političke stranke kako bi uredno kontrolirali sve što se dešava na političkoj sceni. Pokojni je Vlado Gotovac, nadasve, emotivno zbog ljubavi prema domovini , na te stvari upozoravao. „Nikog nije bilo da ga čuje“.

Sada je na pomolu novo obraćenje. Sada se valja neupadno posuti pepelom i „reformirati“ u novi moderni HDZ. Svjedoci smo kako bivšu Yugu i bivši sistem najviše pljuju Tomac i slični „osvješteni“ i obraćeni komunisti. Nespojivo je političko življenje hadezeovaca sa političkom dogmom ili načinom života iz bivše države. Ako itko može pronaći nešto dobro u bivšoj Yugi to sigurno nisu članovi HDZa. Prije bi pok. Ante Pavelić priznao da je bivša Yuga imala i ponešto dobrog nego što bi to uradio Tomac i njemu slični. Kameleonska preobrazba tipična je za bivše i sadašnje članove UDBE. Pa to im je posao. U nekoliko posljednjih desetljeća već nekoliko puta mijenjali košulje. Što to i sada ne bi napravili? U svemu ovome žao mi je Tomca što će ponovo morati mijenjati službenu HDZovu politiku iz Sanaderove, J.Kosorove i drugih u novu Tuđmano-Karamarkovu politiku.

Još uvijek nemam predodžbu kako će izgledati novi HDZov grb tj. znak. Bilo bi najbolje raspisati natječaj na vrijeme. 100 000 kuna ili milijuni kuna (pa ima ih hvala Bogu) onome tko osmisli znak za Novi Moderni HDZ.
Neka ne zamjere oni koji se osjećaju prozvanima jer kako smo već gore vidjeli: nije važno što je napisano već tko je napisao. Ja i tako pišem kolumne koje nitko ne čita.
piše: Vladimir Škopljanac

Da će za koji dan karavana Branka Uvodića opet stić u Kaštila, odnosno u Sučurac, u dvoranu koja jema/nima uporabnu dozvolu. Da će susida Mara stat uz bok poteštatu pa da će malo pivat š njin a malo solo. Da će oboje zavijat iz malog prsta, pa do grla duboka dok in se uši ne zacrvene, a lice ne zaškarpuni. Da će pivat dok kokod ne pukne. Jer da i čvrčak pukne kad piva.

Kaže Mara da će od Branka Uvodića i njegove karavane zatražit da se emisija premijerno na hateveju prikaže 3. ožujka jerbo je to uoči njezina reizbora za precjednicu društva uzgajivača šujicu pasa, ogranak Kaštila Gornja i Donja. A ako jon ne udovolje da će tražit financijski izvještaj di su pinezi od emisije potrošeni. Jerbo ne dolazi karavana mukte. Plačaju je od prireza građani. Oni isti ča plačaju i pretplatu hateveju i ča plačaju kartu za poč vidit tu karavanu u toj dvorani ča jema/nima uporabnu dozvolu. Rekla je da jema puno stvari novih za reč, al da nemore ovu nediju jerbo glasnice triba čuvat. Da su izbori blizu i da triba iskoristit svaku šansu za promovirat se. Da če jon tribat svaki glas. Da če poč lobirat u crikvu, u športske klubove, da če se zaklinjat na dicu vašu i našu i njiovu u Austriji. Da če izač na izbore i zaokružit najboljeg. Precjednicu društva uzgajivača šujicu pasa, ogranak Kaštila Gornja i Donja. Ako jemate voje, dođite i vi. Podržite Maru. Piva ki cvrčak.

A jeli, pitan ja vas lipo, ko je onda stvarno Miki Maus?

U zadnjih petnaestak dana pojavio se na dvije lokalne televizije, tri radija i dvije novine i to samo da bi nam diskretno, na sveopću radost kaštelanskog puka, najavio da će se kandidirati na slijedećim lokalnim izborima.
Naravno, sveti cilj je spasiti nas građane od drugih, zlih i neuspješnih političara koji se bore za svoje privatne interese. Za razliku od njega koji je svoje privatne poslovne projekte zapustio upravo se žrtvujući za sveti cilj narodnog napretka.

Tako je naš kapetan, kao svijetli primjer narodnog tribuna prenio upravljačka prava nad marinom Kaštela na Odvjetničko društvo i u ove tri i pol godine nije u nju svraćao niti joj je posvetio čak ni minimalnu brigu. Koji licemjer. A prvi je DPU izglasao u svoju korist. I svaki dan nas terorizira sa svojom marinom koju je prenio na odvjetničko društvo.

Tako javnost može saznati da ova marina ne zapošljava šezdesetak ljudi kao što piše u mjesečnim izvještajima o plaći nego, dvjesto, tristo pa čak i tisuću zaposlenih. Broj zaposlenih varira ovisno o trenutnoj kapetanovoj euforiji i marketinškim potrebama.

Da naš kapetan ima neobičan smisao za realnost pokazao je u prošloj epizodi serijala o Miljenku Smoji. Tako se naš kapetan hrvatskom TV auditoriju pohvalio kako je jednom čamcu u veslačkom klubu dao ime Miljenko Smoje. Što je naravno za pohvalu. Ali, zamislite, naš kapetan tvrdi pred kamerom da je zbog tog svog čina pozvan na informativni razgovor. Dajte kapetane pokažite nam zapisnik. Tko vas je ispitivao i gdje? Koliko u ovom spinu ima realnosti prosudite sami.

No vratimo se u realnost.

Građani Kaštela su svakodnevno svjedoci da se naš kapetan čak tri dana u tjednu, utorkom, srijedom i četvrtkom od deset do jedan lomi od posla da nas odvede u bolju budućnost. Jest da je to teško dokazati jer u to vrijeme građani ne mogu doći na razgovor do svog brižnog poteštata.
Sve to radno vrijeme od tri sata dnevno kapetan niti ne pomisli na privatnu marinu a kamo li da tamo svrati ili priupita koliko se pinezi tog dana uprihodilo od vezova ili nedajbože od parkinga na javnoj površini.
Ostala četiri dana u tjednu kapetan provede odmarajući se na šentadi obalne šetnice između Kaštilca i Jugovinila promatrajući bijele brodove ili na selu crpeći inspiraciju za daljnju borbu za svekaštelanske interese.

Rezultat ovih njegovih nastojanja su slapovi dosjetki i megalomanskih ideja kao što su žičara, šetnica, ukopana pruga, kruzeri, male škole i veliki vrtići, kompostana i podzemni parkinzi za što će nam biti potrebno stotinjak godina rada i par šlepera milijuna eura. Činjenica je da se zapravo radi o nerealnim projektima i obećanjima na kojima je kapetan dobio prethodne izbore.

Dobra je vijest da šleperi neće biti problem, za njih će se pobrinuti naša novoosnovana komunalna tvrtka Zeleno i modro d.o.o u kojoj za teško vidljiv rad plaće primaju njegovi koalicijski partneri i osobe s kapetanove nezavisne liste, gospoda Brzović i Maglica. Da se radi o nezavisnim stručnjacima očito je po tome što su oni došli do radnih mjesta s nezavisne liste kapetana Berekta. A da su stručni očito je po studiji isplativosti osnivanja komunalne tvrtke.

Kapetan potcjenjuje pamet građana Kaštela kada u intervjuju u dnevnim novinama iz mosorske pojate gdje ponovno obećava ukopavanje 20 km željezničke pruge. Takve projekte ne rade ni najbogatije zemlje svijeta jer su preskupi, neisplativi niti takvi tuneli mogu zadovoljiti vatrogasne sigurnosne standarde. Koliko je to realno prosudite sami.

Od obećanih malih škola nema ništa jer je nakon tri godine mandata gradonačelnik pročitao da škole grade država ili županija a ne grad Kaštela. Od novih vrtića također nema ništa, osim ako se otvaranje privatnog vrtića s ugovorenim najmom od skoro tri milijuna kuna ( bez natječaja) ne smatra uspjehom.
Od žičare nema ništa, kruzere vidimo samo na televiziji, šetnice nema, kompostane nema, odvojenog skupljanja otpada nema.

U ostvarene projekte možemo nabrojiti šest postavljenih sponzoriranih autobusnih nadstrešnica, četiri ljuljačke i sedam klackalica.

To su projekti koje bi građani Kaštela trebali nagraditi i tako svome kapetanu osigurati novi mandat.
Bilo bi dobro upitati gospodina kapetana koliko novca na računu grada planira ostaviti samome sebi za slijedeći mandat?

Opće je poznato da mu je njegov prethodnik ostavio osamnaest milijuna gotovine na računu. Po nekim izvorima čak mu je ostavio dodatne ugovore iz kojih je Berektu kapnulo dodatnih dvadesetak milijuna kuna.
Prema zadnjem polugodišnjem izvještaju o izvršenju proračuna te prema izvještaju revizije Grad Kaštela je sada u dugu prema dobavljačima za više od 23 milijuna kuna a izdao je dodatnih 17 milijuna kuna zadužnica.
Bolji poznavatelji gradskih financija tvrde da je grad u konstantnom nedozvoljenom minusu na računu od skoro tri i milijuna kuna i ima još desetak milijuna kuna kupoprodajnih ugovora za razna zemljišta koje je gradonačelnik Berekt ugovorio a nije platio, od Plavog Jadrana, Lidla do Sokolane.
Znači da je naš kapetan i menadžer u tri godine od uspješnog grada sa skoro 40 milijuna kuna u plusu stigao na skoro pedeset milijuna kuna dugova. Toliko o njegovom odgovornom upravljanju gradskim novcem.
Zli jezici će reći da ovim katastrofičnim prikazom stanja gradskih financija plašim potencijalne buduće kandidate na lokalnim izborima. Dobro je pitanje, ukoliko je ova analiza o pedesetak milijuna duga točna, tko će se uopće usuditi upustiti u takvu avanturu spašavanja grada od bankrota uzrokovanog „odgovornim“ Berektovim vladanjem?

Je li grad Kaštela dužan skoro pedeset milijuna kuna može provjeriti svaki gradski vijećnik. Npr. može postaviti vijećničko pitanje pročelniku za financije. Dakle, koliko je milijuna na računu ostavio Udovičić? Koliko je iz komunalnog doprinosa i ugovora sa državnim ministarstvima, Hrvatskim, vodama i fondovima došlo novca u grad u prvoj godini Berektova mandata kao rezultat Udovičićeva rada? Koliko je sada stanje duga gradskih financija? Koliki je iznos gradskih zadužnica? Koliki je ukupni iznos potpisanih a neisplaćenih obveza po kupoprodajnim ugovorima kapetana Berketa? Kakvo je dnevno stanje gradskog tekućeg računa?
Piše: Bivši vijećnik

Ovo je jedna od definicija obveznice, vrijednosnog papira kojim se trguje na burzi. Uglavnom ga kupuju “veliki igrači” fondovi, investitori, rjeđe građani. No nedavno su razgrabljene obveznice Erste banke, gotovo 88% su kupili građani. Kamata odlična 6,5%, rok dospijeća šest godina, interesantno ulaganje (jedina “mana “ je to da su podređene obveznice, ali male su šanse za “pad “Erste banke). Zanimljiv podatak je taj da je 88 % obveznica kupilo građanstvo. Znači, ipak naš narod nešto zna o tim stvarima.

Vlada, tj. min. Linić govore o tzv.narodnim obveznicama. To mi se ne čini loša opcija. Ukoliko se Vlada bude zaduživala na vanjskim tržištima, moglo bi biti nepovoljno i skupo, naročito ako rejting ode u “junk”. Ostaju domaće banke, ali pod kojim uvjetima, a bolje je da domaće banke “čuvaju” novac za poduzetništvo ? Opcija zaduživanja kod naroda je zanimljivo rješenje. Iako ima nekih šansi da naša država bankrotira, ipak mislim da se to neće dogoditi. Čak i ako se ne budu mogle isplatit glavnice (našim građanima, ako uopće dođe do emisije obveznica) refinanciranje nije opcija za odbaciti. Ova varijanta štednje bi mogla biti isplativija od štednje u banci.

Živimo u Kaštelima , gradu gdje ima mnogo “ausland” penzionera. Oni su ti koji dižu prosjek štednje. Ukoliko su za svog života u Njemačkoj čuli za ove primjere , a bilo ih je tamo, neće im biti teško ( čitaj: bez nepovjerenja) ulagati u te obveznice. Govorimo o cca 200 milijardi ušteđevina koje bi se mogle “preliti” u obveznice.
E sad, imamo i drugu stranu medalje. Banke “prijete” većim kamatama, jer lova ode u drugu blagajnu. Međutim moguće je da se neće previše novca preusmjeriti u obveznice i da banke neće “izgubiti” previše štediša.
Sve u svemu, , moglo bi biti zanimljivo ulaganje. Primjer nam je Belgija, a sjetimo se euforije kad je Sanader “častio” HT dionicama.

IPO – Initial Public Offering ili Prva javna ponuda je postupak prvog izlaska novih dionica na primarna tržišta kapitala. U sklopu tog procesa investicijski bankari moraju prvo utvrditi početnu cijenu vrijednosnice (dionice ili obveznice), zatim pripremiti pisani dokument s ključnim poslovnim informacijama koji opisuje vrijednosnicu (tzv. Prospekt), provesti kompleksni pravni postupak pravne registracije kod nadležnih državnih i burzovnih tijela te formirati konzorcij ulagača (tzv. Underwriting Syndicate) koji osigurava novčana sredstva za te novoizdane dionice.
Nakon što je neka vrijednosnica (dionica ili obveznica) iznesena putem Prve javne ponude (IPO) na organiziranu burzu (ili više njih) i prodana kupcima na primarnom tržištu trgovina njome se nastavlja na sekundarnom tržištu kapitala.

Kad sam već kod dionica, ne mogu a da se ne osvrnem na Croatia siguranje i HPB, tj. najavu privatizacije. Privatizacija ovih tvrtki u današnjim uvjetima nije, po meni, ispravna. Slažem se da smo zemlja tržišne ekonomije i da se ta poruka treba poslati investitorima, ali jednostavno nije vrijeme za to. Dana 20. 06. 2007 cijena jedne dionice HPB je bila 12500 kuna. Danas je 2000 kuna. Dana 24. 05. 2007 dionica Croatia osiguranja (redovna) bila je 19000 kuna, jučer je zaključeno trgovanje sa skoro 6150 kuna. Jasno je da cijene iz 2007 su teško dostižne, barem ne još tako brzo, ali ove današnje su niske. Zato ne vidim opravdanje , osim ako te svote koje se planiraju dobiti prodajom udjela neće spasiti državu. No ako se vlada odluči za prodaju, ja tu vidim šansu za nove IPO-e. Onda ćemo imati “Milanović (ili Linić) časti”. To bi moglo potaknuti uspavanu Zagrebačku burzu.

Narode, na pomolu su dvije potencijalne šanse za pristojno ulaganje i zaradu. Nije špekulativno, usput pomažemo državi. Samo se nadam , ukoliko se sve ovo krene realizirat , da će nešto od tih 200 mlrd. sliti u državne blagajne i pomoći izlasku iz krize.
Jadran Periša (jadranperisa@aol.com)

Po mnogima, gradonačelnik svojim ponašanjem ne pokazuje previše ambicija da želi ponovo obnoviti mandat. Stalno ponavlja jednu te istu priču, kako se proračun slabo puni i da novaca nema. U zadnjoj godini svog mandata smanjuje gradske plaće, bez revidiranja pravog stanja i stimulacije za one koji stručno i savjesno obavljaju svoj posao.

Neki kažu da rijetko ili gotovo nikako ne obilazi niti ima neposredne komunikacije sa građanima, osobito na perifernim područjima grada.

Od obećanog, za samo još nepunu godinu mandata, preostalo je puno i puno toga izgraditi. Teško je vjerovati da će mnogi obećani projekti uopće otpočeti sa realizacijom.

Naravno da za neostvarene obećane projekte ima i objektivnih razloga kao npr. prestanak s radom velikih tvrtki pa tako i gubitak radnih mjesta, postojeća opća kriza itd. No, treba istaći kako demokratski procesi, koliko god su spori, ipak napreduju. To će postupno doprinijeti osvješćenju birača, da na izborima sve više svojim glasom biraju novu vlast na osnovu ostvarenih rezultata za vrijeme prošlog mandata, a sve će ih se manje senzibilizirati sa bilo kojom strankom ili pojedincem.

Svakako treba priznati našem gradonačelniku da zna ušutkati opoziciju, čije se kritike, makar za javnost, rijetko čuju. Glasovanja pojedinih gradskih vijećnika upućuju na razmišljanje da se koriste određene stereotipne političke vještine.
Moguće da ovaj kratki tekst bude makar djelom poziv našim političarima da za javnost budu transparentniji o stanju i perspektivi Kaštela. Nažalost, prije i sada, ista priča…
Josip

Susida Mara kaže da je situacija još i gora, pa da ona podilu Kaštelani čini na one ča jemaju vodu i one ča je nimaju, na one ča jemaju septičke jame i one ča ih nimaju, na one ča in dica gredu u vrtić strave i užasa i na one ča dicu nisu mogli upisat jerbo nimaju za plačat ga.

Ali judi moji, vrime je za boje! Vrime je za boje! Rekli su nan to prin čipo tri godine, oni ča su zazivali duha svetoga neka se spusti nad Kaštila. Niki su ga čuli, a niki nisu, al sad če ga čut još boje. Vrime je za booojeee, drečalo je dosad sa sela, a odsad će sa radija, naravski ako slušate pokojni radijo Kaštila oli ono ča je od njega ostalo. Mrtvac će uskrsnit, evo dvi nedije poza uskrsa i sad ćete na svojin radijima moč čut Vicu Vukova, slavonske tamburaše i Šumi šumi javore svaki dan. A prijen podne i poza podne svakog radnog dana osin petka (osin ako ne budu išle vijesti izravno sa sela) glavon i bradon našeg poteštata. Dobro će mu, bidnon, dobro doć ova investicija. Ja mislin da su mu s pošteno izlizali oplati o postoli koliko je bidan greja puti u Split u zadnji tri godine, deboto tristišest miseci. Svako malo na radijo Split, pa na Kerumovu televiziju pa na Jadrana. Sad če napokon bit svoj na svomen. Baba Jele s pazara kaže da smo samo ostali uskračeni za informaciju o cijeni ove kupovine pokojnega radija ka i za to znači li rič nautik u imenu da će na njemu govorit nautičar ili da će u programu između pisam Vice Vukova i Šumi javore bit govora o nautici.

Počeo sam se pitati, koji su razlozi takvim nezadovoljstvima?

Brzo sam shvatio; nekad velike kaštelanske firme gotovo više i ne rade, a manje i srednje poduzetništvo nikako da živne. Na birou raste broj nezaposlenih, a samim tim i potrebe za socijalnom pomoći su sve veće. Gradski proračun sporo se puni, zbog čega mnogi planirani projekti čekaju na bolje dane. Veliki dio grada je bez vode, kanalizacije, prometnica … A to su osnove bez kojih se ne mogu očekivati bilo kakva poduzetnička ulaganja. No, prema izjavama čelnih ljudi grada, na tom planu intezivno se radi. Treba im vjerovati. I nadati se.

Ni predstojeća turistička sezona za Kaštela nije obećavajuća. Gradske plaže po kakvoći mora, prema mjerenjima prošlih godina, i ne stoje bog zna kako dobro. Napušteni prostori bivšeg ˝Jugovinila˝ svojim ruševnim izgledom loš su mamac turistima za posjet i boravak u našem gradu.

Osobno mislim, kako bi gradska vlast trebala biti ustrajnija u traženju podrške od nove Vlade, po pitanju financijske i ine pomoći, a u svrhu početka rješavanja nastalih, prvenstveno komunalnih problema.
Ne treba ni napominjat kako je Kaštelanski zaljev po svom izgledu, geoprostoru, po kulturnoj, povijesnoj, narodnoj baštini, i po blagodatima prirode jedan od najljepših zaljeva svijeta, zbog čega zaslužuje da mu se makar dijelom vrati nekadašnji sjaj. Zaslužuje to nakon što je dugo godina zagađivan i devastiran prevelikom, nerazmjernom industrijalizacijom. Sve je više svjedočanstava koliko je ta industrija bila pogubna po zdravlje građana. Ne samo Kaštelana.
Autor: Josip