Jadran Periša: Hoće li Vlada častiti (po drugi put)?

Obveznica je dužnički vrijednosni papir koji se izdaje s ciljem prikupljanja financijskih sredstava s unaprijed definiranim rokom povrata. Obveznica je, iz pozicije izdavatelja, alternativa bankovnom kreditu. Postoji mnoštvo vrsta obveznica, a glavne skupine (obzirom na novčane tokove) su: kuponska obveznica, obveznica bez kupona te anuitetska obveznica. Obzirom na izdavatelja, obveznice se mogu podijeliti na: državne, municipalne i korporativne. Prilikom izdavanja obveznica i njihova uvrštenja na burzu, izdavatelj također objavljuje Prospekt. U Prospektu su sadržani svi bitni elementi obveznice – nominalna vrijednost, valuta izdanja, vrsta obveznice, visina i dinamika isplate kuponskih kamata, zamjenjivost obveznice za drugu vrstu vrijednosnih papira te ostala prava i obveze izdavatelja i kupca.

Ovo je jedna od definicija obveznice, vrijednosnog papira kojim se trguje na burzi. Uglavnom ga kupuju “veliki igrači” fondovi, investitori, rjeđe građani. No nedavno su razgrabljene obveznice Erste banke, gotovo 88% su kupili građani. Kamata odlična 6,5%, rok dospijeća šest godina, interesantno ulaganje (jedina “mana “ je to da su podređene obveznice, ali male su šanse za “pad “Erste banke). Zanimljiv podatak je taj da je 88 % obveznica kupilo građanstvo. Znači, ipak naš narod nešto zna o tim stvarima.

Vlada, tj. min. Linić govore o tzv.narodnim obveznicama. To mi se ne čini loša opcija. Ukoliko se Vlada bude zaduživala na vanjskim tržištima, moglo bi biti nepovoljno i skupo, naročito ako rejting ode u “junk”. Ostaju domaće banke, ali pod kojim uvjetima, a bolje je da domaće banke “čuvaju” novac za poduzetništvo ? Opcija zaduživanja kod naroda je zanimljivo rješenje. Iako ima nekih šansi da naša država bankrotira, ipak mislim da se to neće dogoditi. Čak i ako se ne budu mogle isplatit glavnice (našim građanima, ako uopće dođe do emisije obveznica) refinanciranje nije opcija za odbaciti. Ova varijanta štednje bi mogla biti isplativija od štednje u banci.

Živimo u Kaštelima , gradu gdje ima mnogo “ausland” penzionera. Oni su ti koji dižu prosjek štednje. Ukoliko su za svog života u Njemačkoj čuli za ove primjere , a bilo ih je tamo, neće im biti teško ( čitaj: bez nepovjerenja) ulagati u te obveznice. Govorimo o cca 200 milijardi ušteđevina koje bi se mogle “preliti” u obveznice.
E sad, imamo i drugu stranu medalje. Banke “prijete” većim kamatama, jer lova ode u drugu blagajnu. Međutim moguće je da se neće previše novca preusmjeriti u obveznice i da banke neće “izgubiti” previše štediša.
Sve u svemu, , moglo bi biti zanimljivo ulaganje. Primjer nam je Belgija, a sjetimo se euforije kad je Sanader “častio” HT dionicama.

IPO – Initial Public Offering ili Prva javna ponuda je postupak prvog izlaska novih dionica na primarna tržišta kapitala. U sklopu tog procesa investicijski bankari moraju prvo utvrditi početnu cijenu vrijednosnice (dionice ili obveznice), zatim pripremiti pisani dokument s ključnim poslovnim informacijama koji opisuje vrijednosnicu (tzv. Prospekt), provesti kompleksni pravni postupak pravne registracije kod nadležnih državnih i burzovnih tijela te formirati konzorcij ulagača (tzv. Underwriting Syndicate) koji osigurava novčana sredstva za te novoizdane dionice.
Nakon što je neka vrijednosnica (dionica ili obveznica) iznesena putem Prve javne ponude (IPO) na organiziranu burzu (ili više njih) i prodana kupcima na primarnom tržištu trgovina njome se nastavlja na sekundarnom tržištu kapitala.

Kad sam već kod dionica, ne mogu a da se ne osvrnem na Croatia siguranje i HPB, tj. najavu privatizacije. Privatizacija ovih tvrtki u današnjim uvjetima nije, po meni, ispravna. Slažem se da smo zemlja tržišne ekonomije i da se ta poruka treba poslati investitorima, ali jednostavno nije vrijeme za to. Dana 20. 06. 2007 cijena jedne dionice HPB je bila 12500 kuna. Danas je 2000 kuna. Dana 24. 05. 2007 dionica Croatia osiguranja (redovna) bila je 19000 kuna, jučer je zaključeno trgovanje sa skoro 6150 kuna. Jasno je da cijene iz 2007 su teško dostižne, barem ne još tako brzo, ali ove današnje su niske. Zato ne vidim opravdanje , osim ako te svote koje se planiraju dobiti prodajom udjela neće spasiti državu. No ako se vlada odluči za prodaju, ja tu vidim šansu za nove IPO-e. Onda ćemo imati “Milanović (ili Linić) časti”. To bi moglo potaknuti uspavanu Zagrebačku burzu.

Narode, na pomolu su dvije potencijalne šanse za pristojno ulaganje i zaradu. Nije špekulativno, usput pomažemo državi. Samo se nadam , ukoliko se sve ovo krene realizirat , da će nešto od tih 200 mlrd. sliti u državne blagajne i pomoći izlasku iz krize.
Jadran Periša (jadranperisa@aol.com)