Otvorena izložba u K. Štafiliću: Alemka Plazonić ispričala svoju ˝Morsku priču˝
Kaštelanka Alemka Plazonić tri se godine pripremala za svoju prvu samostalnu izložbu u Kaštelima, a svoje je sugrađane ugodno iznenadila brojnim radovima. Neobični predmeti iz Alemkina opusa, lutkice, kipići, dekoracije, a na koncu i slike – izrađeni su od školjaka, morskog pijeska, prirodnih konopa, komadića naplavina koje je more ˝odbacilo˝. No, nije ih odbacila i Alemka. Svojim je rukama načinila na stotine i tisuće zanimljivih slika s motivima mora i prirode i njima ispunila svoj atelje u Kaštel Štafiliću, u ulici Put sv. Lucije 1, koji je za posjetitelje otvoren svakog radnog dana u jutarnjim i poslijepodnevnim satima.

-Alemka Plazonić kao djevojčica, kao dijete Kaštela, jedno od mnogih, malenih i bosih, svoju je potragu za školjkom i biserom započela u djetinjstvu. Biser nije pronašla, no zapravo – više ga ni ne traži. Ljudi kad odrastu, prestanu vjerovati kako je hrpa biserja namijenjena upravo njima, no divno je kad čovjek odraste, a ljepota djetinjstva ostane. Lijepo je kad se sačuvaju misli, osjećaji, boje, tišina kaštelanskih ulica kakvih ih pamtimo iz djetinjstva, miris brnistre i šum valova, krik galeba i osjećaj bosih stopala u mekom pijesku. Koliko puta se samo svatko od nas našao kako satima u žalu traži neobičnu, posebnu školjku? Alemka je jedna od onih kojima se šum školjke nepovratno uvukao u uho, čija su se stopala doslovce priljubila uz meki pijesak. Ona je pronašla svoju školjku, ali ne samo jednu; ona je pronašla na tisuće neobičnih, posebnih, prelijepih školjki, na stotine i tisuće raznobojnih kamenčića, hrpu stakalaca koji svijetle sjajnije od bilo kakvih perli. Sve to utkala je u bezbroj slika i sličica, u čitav niz suvenira i detalja, načinivši jedan zaseban svijet koji šumi i pjeni se, koji kriči i doziva, umiruje i valja. Svijet u kojem se lijepo naći jer se čovjek, barem na trenutak, osjeća kao dijete, nevino, mirno, spokojno, s rukama u pijesku i najljepšom školjkom na dlanu. – kazano je prilikom otvorenja izložbe.

Neobične predmete Alemka je počela izrađivati još u djetinjstvu, a od tada do danas nastali su brojni radovi. Samo prošle godine načinila ih je 58, a za izložbu u Francuskoj za sajam More i mornari, koji je održan u Brestu prije nekoliko godina, izradila je 1500 minijatura. Ušla je tada u izbor izlagača, između njih 80-ak prijavljenih, koji ˝proizvode˝ slične radove. Svoje je radove po prvi put javno pokazala 2004. godine na skupnoj izložbi u dvorcu Vitturi, a nakon toga uslijedile su izložbe i sajmovi u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Vinkovcima. Po prvi put je ove godine odlučila ostati kući, kako bi se posvetila sređivanju goleme kolekcije školjaka, što nije mali posao, budući je do sada prikupila preko 200 različitih vrsta. Osim toga, posljednjih se mjeseci posvetila i uređenju svog ateljea, stare obiteljske kuće kojoj vraća nekadašnji sjaj.

Na Alemkinim slikama prevladavaju motivi mora i prirode u koje se utkani sati, dani i mjeseci dugotrajnog prikupljanja i još dugotrajnijeg lijepljenja. Slike su joj na svim kontinentima. Alemka je dopredsjednica udruge Lipa Dalmacija i suosnivačica udruge uz Željanu Mornar Deman i pokojnog Antu Grgantova, čovjeka s kojim je obišla na desetke sajmova i bez čijeg poticaja sigurno nebi nastali brojni radovi i kojemu je na koncu na simboličan način ova izložba i posvećena.

Čestitke svojoj kolegici stoga je, s posebnom radošću uputila Željana Mornar Deman, koja je ovom prigodom kazala kako je izložba s razlogom izabrala upravo svoj prostor u kojem se savršeno uklopila, a podršku Alemki i njezinu radu dao je i Splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, koji je otvorio izložbu, kao i brojni prijatelji i kolege.

U zabavnom dijelu uistinu brojni posjetitelji mogli su uživati u glazbi i pjesmi Vladimira Škopljanca, dok se za poetski izričaj pobrinula Ljiljana Crnić, rođena Sućuranka, koja poslijednjih 30 godina živi i stvara u Beogradu. Simpatična Ljiljana njeguje kaštelansku čakavicu, a koncem svibnja iz tiska će joj izaći još jedna knjiga koja nosi zanimljiv naslov – ˝Mašo me toga tare˝.






Divna je to žena koja stvarno super radi,svaka joj čast na hrabrosti i trudu.
Ali se zaboravilo njen doprinos u odbojci kada su ušle u 1 ligu a zvali smo ih Kaštelanske malene jer su u cijeloj ligi bile najmlađe ,a od izloženoga sam dosta vidio u objavama na fejsu i super su uradci i maštoviti …